Ivan Penović (HR): Prijeđanje Vublike 148
21. 9. u 21:30 @ MM centar
Što vas vrijeđa? Može li se izraziti riječima? Ili samo grčite lice? Je li Peter Handke ikada uspio uvrijediti publiku? Danas, prilično teško. No, mi smo odigrali Vrijeđanje publike već sto četrdeset i osam puta. Igramo tu predstavu već dvadeset i šest godina. Dvije generacije je igraju. To je drevna vještina. To je zanat. To nije gluma. To je vrijeđanje. Osvojili smo velike nagrade na velikim festivalima. Naravno da ćemo reći na kojim festivalima. Ako ostavimo sa strane egotripove, ovo istraživanje, a konačno i izvedba, bavi se pitanjem kazališne publike, preuzimanjem aktualnih televizijskih i internetskih marketinških strategija, preispitivanjem pojma spektakla i načina na koji se takav događaj nosi s drugim, dominantnijim medijima te na koncu formiranjem specifične publike odnosno njezina gledišta.
Režija: Ivan Penović
Izvođači: Robert Budak, Matija Čigir, Domagoj Janković, Karlo Mrkša, Bernard Tomić i Pavle Vrkljan
Financirano sredstvima europskog projekta apap – Performing Europe 2020, sufinancirano sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa. U suradnji s Akademijom dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
BIOGRAFIJA
Ivan Penović, rođen 17. 10. 1992. u Splitu.
Drama Moj nulti rođendan izvedena u sklopu Studentskog ateljea Dubrava 2012. Dramaturg na vlastitom tekstu Zeko traži potočić u produkciji HNK Zajc, Rijeka, 2013. Sudjelovao na DesAdu drugi put 2013. s dramom Sva lica Kim-Jong Una. U 2014. s istom dramom sudjelovao na KRADU, kao pisac, redatelj i izvođač. Kasnije izvedena u produkciji umjetničke organizacije Ateatar u prostor nekadašnjeg kina Mosor. S dramom Hrvatski Bog masakra sudjelovao kao autor dramskoga teksta i izvođač na Malim noćnim čitanjima u ZKM-u krajem 2014. Na Kazališnoj reviji Akademije dramske umjetnosti (KRADU) 2016. režirao tekst Petera Handkea Vrijeđanje publike. Nastupio kao izvođač na Ganz novom festivalu 2016. u izvedbi Cabinet of Delicious Wonders u Teatru &TD. U siječnju 2017. izveden autorski projekt To nismo mi, to je samo staklo (Franka Perković, Saša Božić, Ivan Penović) prema tekstu Ivane Sajko, u koprodukciji umjetničke organizacije RUPER i Teatra &TD.
NAJBOLJI UVJETI ZA RADU JESU?
Iz moje perspektive i kakvog takvog iskustva, najbolji uvjeti za rad su, primarno govoreći o kulturnim institucijama, oni koji daju mogućnost rada većeg opsega ljudi iz što različitijih okruženja, obrazovanja i interesa. U današnje vrijeme, kada se kultura kao djelatnost i ljudski nagon bori za opstajanje, programatsko (ili blaže rečeno tematsko) filtriranje ideja, mladim ljudima stvara gotovo nepotreban sloj promišljanja, jer njihova želja za izražavanjem jest najbitnija. Želim mir u svijetu i da djeca ne budu gladna.
